Suočavajući se sa aktuelnim pitanjima zaštite životne sredine mora nam biti jasno da je za njihovo rješenje potreban miltidisciplinarni pristup, prirodnih, medicinskih, tehničkih i pravnih nauka. Pojedina od ovih znanja su već niz decenija sistematskih obrađena i korišćena od strane ekologa, dok su druga rezultat zadnjih dvadeset godina, te još uvijek nisu generalno teoretski obuhvaćena. U vezi sa pravnim normama koje treba da regulišu i spriječe opasnosti od zagađenja životne sredine postavlja se pitanje, da li se putem prava može kontrolisati savremena tehnologija, koja sa jedne strane čovjeku omogućava velike koristi, a sa druge strane prijeti njegovom opstanku. Očigledno je, da pravne norme mogu da predstavljaju jedan od značajnijih instrumenata za sprečavanje negativnih pojava, koje mogu da nastanu od nekontrolisanog razvoja savremene tehnologije. Bitan uslov je da zakonodavni organi budu dovoljno dinamični i da mogu svaku pojavu, koja može da ugrozi životnu sredinu, da spriječi zajedno sa organima uprave i drugim institucijama koje pravne norme primjenjuju. Razvoj posebne grane pravnog sistema – EKOLOŠKOG PRAVA, prati procese razvoja u mnogim zemljama. Uvođenje nastavnog programa ovog predmeta na Pravne fakultete u Bosni i Hercegovini značiće snažan podsticaj konačnom normiranju svih elemenata ove pravne discipline.