Konceptualizacija srpskoga jezika u multinacionalnoj studentskoj zajednici

Abstract
Cilj ovoga rada jeste da se primenom teorijsko-metodološkog aparata kognitivne lingvistike otkrije kako studenti kojima je maternji jezik srpski/rumunski/romski doživljavaju većinski, jezik sredine - srpski jezik. S jedne strane, razmatrani su stavovi studenata čiji je maternji jezik srpski, i, uporedo s tim, stavovi studenata kojima je srpski nematernji jezik. Kada je za to bilo razloga, dat je i osvrt na razliku u konceptima između studenata prvog i drugog nivoa studija. Pažnja je posebno posvećena osvetljavanju vladajućih koncepata kada je reč o negovanju srpskoga jezika, ortografije, kao i unapređivanju visokoškolske nastave ovoga predmeta. Primarna hipoteza od kojih smo u analizi nakon određivanja ciljeva rada pošli jeste da otkrivanje i detaljnije proučavanje vladajućih koncepata studenata o srpskom jeziku identifikuje polja u kojima treba unaprediti nastavu ovoga jezika. Rezultati istraživanja sprovedenog školske 2019/2020. godine sa studentima Visoke škole strukovnih studija za vaspitače ,,Mihailo Palov" u Vršcu - jedinstvene u Evropi po tome što se u njoj nastava realizuje na tri jezika: srpskom, rumunskom i romskom - pokazali su da se srpski jezik iz perspektive studenata doživljava kao kompleksan pojam; da aktivnostima eksplicitno usmerenim na usavršavanje/negovanje ovoga jezika studenti posvećuju isto koliko i učenju stranoga jezika - dnevno najduže jedan školski čas, a da bi unapredili poznavanje srpskog jezika najčešće koriste internet i druge elektronske izvore. Pri tome, studenti kojima je maternji jezik srpski jezik ističu važnost negovanja kulture govora i upotrebe lepih reči, dok studenti kojima je srpski nematernji jezik izdvajaju problem (mnoštva) pravopisnih grešaka u pismenom izražavanju. Kada je reč o mogućnostima unapređivanja nastave srpskoga jezika u multikulturalnom okruženju kakva je sredina u kojoj je vršeno istraživanje, studenti smatraju da je presudna uloga kvantiteta, odnosno da nastavi srpskog jezika treba posvetiti više časova predavanja, vežbi, ali i seminara, kao i dopunskog rada. Dobijeni rezultati potvrdili su polaznu hipotezu i dali neophodne smernice za unapređivanja nastave srpskoga (kao maternjeg i kao nematernjeg) jezika.

This publication has 7 references indexed in Scilit: